Naši putevi bolji nego u Makedoniji i Grčkoj

Bez autora
Jul 21 2015

Na putu od Beograda do Soluna najbolji deo Koridora 10 ima Srbija. Iako često slušamo kritike na račun putara, dovoljno je preći ovu deonicu i shvatiti da kod nas i nije tako loše. Autoput „Aleksandar Makedonski” kroz Makedoniju je u lošem stanju, a Grci, koji su Helenik planom finansirali izgradnju autoputa i južno od Niša, izgleda da su najmanje poslova završili u svojoj zemlji. Od graničnog prelaza Evzoni, posle Đevđelije, do obilaznice oko Soluna vodi pristojan poluautoput, ali na njemu već godinama ništa nije urađeno, zbog čega je na nekim mestima prilično dotrajao. Od Beograda do Niša naš autoput je u dobrom stanju. To tvrde i brojni turski gastarbajteri koji se tokom letnjih meseci ovuda vraćaju u domovinu. Oni ističu prednosti kvalitetnog puta, sa dobrom pratećom ponudom – savremenim pumpama i odmorištima koji na ovako dugačkim putovanjima mnogo znače. Kažu da se kroz Srbiju osećaju izuzetno bezbedno, a to svedoče i česte slike automobila sa nemačkim registarskim oznakama, pored kojih vlasnici spavaju na prostirkama pored puta.

Na putu od Beograda do Soluna najbolji deo Koridora 10 ima Srbija. Iako često slušamo kritike na račun putara, dovoljno je preći ovu deonicu i shvatiti da kod nas i nije tako loše. Autoput „Aleksandar Makedonski” kroz Makedoniju je u lošem stanju, a Grci, koji su Helenik planom  finansirali izgradnju autoputa i južno od Niša, izgleda da su najmanje poslova završili u svojoj zemlji. Od graničnog prelaza Evzoni, posle Đevđelije, do obilaznice oko Soluna vodi pristojan poluautoput, ali na njemu već godinama ništa nije urađeno, zbog čega je na nekim mestima prilično dotrajao. 

Od Beograda do Niša naš autoput je u dobrom stanju. To tvrde i brojni turski gastarbajteri koji se tokom letnjih meseci ovuda vraćaju u domovinu. Oni ističu prednosti kvalitetnog puta, sa dobrom pratećom ponudom – savremenim pumpama i odmorištima koji na ovako dugačkim putovanjima mnogo znače. Kažu da se kroz Srbiju osećaju izuzetno bezbedno, a to svedoče i česte slike automobila sa nemačkim registarskim oznakama, pored kojih vlasnici spavaju na prostirkama pored puta. Da su se nadležne službe ozbiljno pripremale za letnju sezonu pokazuju i naplatne rampe koje su propisno osvetljene, kabine čiste, a informacije o cenama putarine jasno istaknute. Tu dežura i saobraćajna policija koja, kako smo se uverili, uz pomoć prenosivih računara kontroliše elektronske tahografe – da li vozači kamiona poštuju propisane norme za obavezni odmor. Iza Niša, u pravcu Doljevca kolovoz na autoputu nije u reprezentativnom stanju, ali deo koji zaobilazi Leskovac je kao pista. Kod Male Kopašnice, ispred Grdelice, nastavlja se stari put prema Predejanu, „Džepu” i dalje Vranju i kao što to obično izgleda na magistralnom pravcu, stanje kolovoza je dobro. Rastinje je celom dužinom raščišćeno, a dobra je prateća horizontalna i vertikalna signalizacija. Duž puta se mogu videti gradilišta buduće trase autoputa koji će, izgleda, voditi preko mnogobrojnih nadvožnjaka.

– Iza Vranja se nastavlja nova, ali kraća deonica autoputa, koja se kod Srpske kuće, ispred Bujanovca, uliva na staru trasu dok kod Levosoja ponovo izlazi na novu deonicu autoputa, do granice sa Makedonijom – objašnjavaju putari koji čekaju prevoz do gradilišta.

Već prva neprijatna iznenađenja vozače čekaju od graničnog prelaza Tabanovce u Makedoniji prema Kumanovu gde je put u znatno lošijem stanju. Posebno od Kumanova do prvog isključenja za Skoplje gde je kolovoz deformisan, sa mnogobrojnim izbočinama i ulegnućima, što mnogo otežava vožnju. Primetno je i da makedonski putari nisu bili baš vredni, pa se saobraćajni znaci teško naziru iza rastinja koje nije posečeno duž puta. Pošto se zaobiđe skopski aerodrom, put se kod Katlanova odvaja u dve posebne deonice ka Velesu. Na tom putu nema zaustavne trake i zbog mnogobrojnih krivina trebalo bi biti oprezan. Iza Velesa sledi deonica punog autoputa koji je, sudeći po informacijama sa tabli, obnovljen sredstvima Evropske unije. Međutim put je i tu dotrajao. Na benzinskoj stanici u Demir Kapiji dežuraju ekipe Auto-moto saveza i problemi sa kojima se najčešće susreću jesu vozači kojima je otkazala elektronika, odnosno senzori na vozilima, zbog mnogo truckanja na ovom putu.

– Senzori su me upozorili da vozim sa izduvanim gumama.  Kompjuter se zbunio, a kada sam proverio gume, koje su bile u redu upozorenje je i dalje stajalo na instrument tabli – priča  vozač „mercedesa” beogradskih registarskih oznaka koji kaže da je put kroz celu Makedoniju na ovoj deonici zaista loš.

Južno od Demir Kapije, na ulazu u dolinu Vardara, u toku su obimni radovi na izgradnji autoputa. Do tada će se saobraćaj i dalje odvijati postojećom deonicom koju je izgradila još JNA. Kolovoz je u dobrom stanju, ali vozači često seku krivine zbog čega je čudno da nema policije koja bi kontrolisala saobraćaj i sankcionisala vozače. Po izlasku iz doline Vardara u pravcu granice sa Grčkom vodi trasa autoputa. Međutim, ono što je karakteristično za put kroz Makedoniju jeste nedostatak odmorišta i bilo kakve hladovine gde bi putnici mogli da predahnu. A u Makedoniji je izuzetno vruće u ovo doba godine.

Većina srpskih vozača koji su se zaputili na letovanje u Grčku na poslednjoj benzinskoj stanici, pre granice, staje da dopune rezervoare. Gorivo je kvalitetno i što je najvažnije znatno jeftinije pa tako, na primer, litar evrodizela košta 0,90 evrocenti. Plaća se i u evrima, baš kao i putarina kroz Makedoniju koja u jednom pravcu košta 4,50 evra.

Po ulasku u Grčku, od Evzonija do Soluna, put je bolji nego u Makedoniji, ali lošiji nego u Srbiji. To je, inače, slučaj sa većinom saobraćajnica u Grčkoj.

Na većini puteva su rupe u kolovozu zakrpljene grubim flekama koje mogu mnogo da zavaraju u vožnji, naizmenično se smenjuju različite podloge asfalta. To je najuočljivije na obilaznici oko Soluna gde nema saobraćajne policije, zbog čega u saobraćaju vlada pravi haos.

Da li Grci zbog aktuelne krize imaju problema sa održavanjem puteva ili je posredi nešto drugo, tek čini se da ove godine nisu mnogo uradili na putevima koji vode do turističkih destinacija. Kamenje i smeće duž puteva nije očišćeno, a na istočnoj, stenovitoj obali Sitonije, od Vurvurua do Sartija, recimo, svuda duž puta ima odronjenog kamenja koje niko ne sklanja. Signalizacije uglavnom nema, pa bi zbog mnogobrojnih krivina trebalo biti na oprezu.

Koliko košta putarina

Kroz Grčku se, od granice sa Makedonijom do Soluna, ne naplaćuje putarina, ali interesantno je da postoji infrastruktura za postavljanje naplatnih rampi. Po dotrajalom betonu reklo bi se da su Grci već odavno nameravali da uvedu putarinu, ali su od toga očigledno odustali.

Kroz Makedoniju troškovi putarine iznose 4,50 evra u jednom smeru i plaćaju se na tri rampe, po evro ipo. Prilikom nailaska na naplatne rampe u Makedoniji trebalo bi biti oprezan, jer su upozorenja za naplatu putarine postavljena na znatno manjem rastojanju nego u Srbiji. Signalizacija je loša, a makedonski putari bi mogli da postave bolje osvetljenje kao, recimo, na naplatnoj stanici „Nais” kod Niša, koja je fantastično osvetljena.

Bez Grka na Koridoru 10

Zanimljivo je da na Koridoru 10, koji predstavlja najkraću drumsku vezu između Grčke i srednje i zapadne Evrope, uopšte nema vozila sa grčkim tablicama. Između Beograda i Niša najviše je turskih kamiona i nešto manje Bugara. Južno od Niša uglavnom su to teretnjaci sa makedonskim registracijama, ali ima dosta kamiona iz Hrvatske i Slovenije.

U Solun samo ko mora

Mnogobrojni srpski turisti tokom letovanja odlučuju se da posete Solun. Međutim, i tamo ih čekaju mnoga iznenađenja. Gužve su izuzetno velike, u centru grada je zbog radova izmenjen režim saobraćaja, zbog čega čak ni navigacija ne pomaže. Postoji problem sa parkiranjem i trebalo bi biti obazriv, jer se može dogoditi da i propisno parkiran automobil bude blokiran drugim vozilom. Izlaz iz Soluna u pravcu Evzonija i granice je zbog propalog kolovoza dosta loš.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik