Srbija nema dovoljno sekundarnih sirovina za svoju proizvodnju, ali zato ima za izvoz?! Na svetskoj pijaci prodajemo metalni otpad, da bi ga kasnije srpske fabrike uvozile po višim cenama. Gubitak se ne meri samo u novcu, već i u činjenici da bismo preradom sopstvenog gvožđa, bakra i mesinga, mogli da uposlimo na stotine radnika, u topionicama koje danas uglavnom zvrje prazne. U protekle dve godine Srbija je izvezla oko 300.000 tona metala, a uvezla je 150.000. Svaka tona koja je došla iz inostranstva koštala je 15 dolara više od izvozne cene. Na ovaj problem, nadležnima su ukazali i srpski prerađivači. Oni ističu da sekundarne sirovine koje se sada izvoze mogu da se prerade i u Valjaonici bakra u Sevojnu, RTB Boru i drugim fabrikama u Srbiji. Direktor Valjaonice, Milija Božović, smatra da je neophodno pojačati kontrolu izvoza.
Srbija nema dovoljno sekundarnih sirovina za svoju proizvodnju, ali zato ima za izvoz?! Na svetskoj pijaci prodajemo metalni otpad, da bi ga kasnije srpske fabrike uvozile po višim cenama. Gubitak se ne meri samo u novcu, već i u činjenici da bismo preradom sopstvenog gvožđa, bakra i mesinga, mogli da uposlimo na stotine radnika, u topionicama koje danas uglavnom zvrje prazne.
U protekle dve godine Srbija je izvezla oko 300.000 tona metala, a uvezla je 150.000. Svaka tona koja je došla iz inostranstva koštala je 15 dolara više od izvozne cene.
Na ovaj problem, nadležnima su ukazali i srpski prerađivači. Oni ističu da sekundarne sirovine koje se sada izvoze mogu da se prerade i u Valjaonici bakra u Sevojnu, RTB Boru i drugim fabrikama u Srbiji. Direktor Valjaonice, Milija Božović, smatra da je neophodno pojačati kontrolu izvoza.
- Godišnje se izveze oko 15.000 tona materijala od bakra i mesinga, a sve bi to moglo da se preradi u fabrikama u Srbiji - tvrdi Božović.
- S druge strane, mi kupujemo u inostranstvu sirovine po višim cenama, jer su skuplje zbog transporta. Predložili smo da se formira berza sekundarnih sirovina, pa da možemo da ih nabavljamo u našoj zemlji.
Ministar privrede Željko Sertić je nedavno obećao prerađivačima da će ministarstvo na čijem je čelu inicirati promenu različitih vrsta propisa koji treba da omoguće zaštitu domaće industrije u skladu sa evropskim pravilima.
Većina firmi koja otkupljuje metal samo prosleđuje količine van granica Srbije. Vlasnik preduzeća "Maneks" Dragoljub Zbiljić odlučio se da otkupljenim bakrom uposli kapacitete u RTB Boru, a zatim i u Jagodinskoj fabrici kablova.
- Svi pričaju da moramo da jačamo bruto društveni proizvod, a to možemo samo povećanjem proizvodnje - kaže Zbiljić.
- I naša firma može samo da otkupi i izveze bakar i da na tom zaradi. Mi smo se odlučili za viši nivo prerade, a istovremeno je to donelo posao i zaposlenima u Boru i Jagodini. Iz Bora dobijamo poluproizvod koji kasnije ide u jagodinsku fabriku na finalnu doradu. Tako od otpadnog bakra nastaju kablovi, koje izvozimo. Naša firma obradi oko 1.500 tona bakra, a mogla bi mnogo više.
Prema njegovim rečima, država bi prema sekundarnim sirovinama posebno kod obojenih metala trebalo da uvede neku vrstu zaštite sopstvenog tržišta, upravo kao što kod pojedinih poljoprivrednih kultura postoje ograničenja pri izvozu.
Bogatstvo propada
Na gotovo svakom koraku u Srbiji mogu se naći tone metalnog otpada, koje godinama čekaju da ih neko skloni. "Železnice Srbije" raspisale su prošle nedelje javni poziv za prodaju starih vagona, koji decenijama trunu na zaraslim kolosecima. Problem sa uklanjanjem starih plovila i mašina, osim u nemaru, često je i u vlasništvu. Zbog toga su, kažu nadležni u Skupštini grada Beograda, i brodovi koji su bili potopljeni u Savi, samo premešteni na drugu lokaciju. Oni nisu "pretopljeni", jer spadaju u stečajnu masu jednog od preduzeća koje je privatizovano.