Radna edelja sve je duža za mnoge zaposlene u Srbiji, pa tako u ovom trenutku njih čak 315.001 na poslu provodi više od 50 sati sedmično. Među njima je čak 126.041 radnik i 188.960 samozaposlenih. Ipak, malo ko uspe da naplati svoj prekovremeni rad. Duže radno vreme najčešće imaju zaposleni u finansijskom i bankarskom sektoru, a potom u osiguravajućim kompanijama. U tim se delatnostima najčešće meri učinak, a ne prekovremeni rad, pa se tako određuju i plate. Njihove su zarade zato veće tri puta od prosečnih, pa se prekovremeni rad na neki način i podrazumeva. Produženo radno vreme naročito se podrazumeva među preduzetnicima koji, osim svog redovnog posla, često ”utrčavaju” kao zamena za svoje zaposlene. U Ministarstvu rada i socijalne politike podsećaju da su poslodavci obavezni da plate svaki prebačaj i to tako što se radni sat uvećava za 26 odsto od osnovice. Zakon kaže da je zaposleni dužan da, na zahtev poslodavca, radi duže samo u ”slučaju više sile” kao što je zemljotres, poplava, suša, požar, kada dođe do iznenadnog povećanja obima posla koji ”ne trpi odlaganje”, poput kvara robe, utovara i istovara, ali i u situacijama kada u određenom roku ne može da se završi posao koji nije planiran.
Radna nedelja sve je duža za mnoge zaposlene u Srbiji, pa tako u ovom trenutku njih čak 315.001 na poslu provodi više od 50 sati sedmično.
Među njima je čak 126.041 radnik i 188.960 samozaposlenih. Ipak, malo ko uspe da naplati svoj prekovremeni rad.
- Duže radno vreme najčešće imaju zaposleni u finansijskom i bankarskom sektoru, a potom u osiguravajućim kompanijama - smatra Dragoljub Rajić, iz Unije poslodavaca Srbije.
- U tim se delatnostima najčešće meri učinak, a ne prekovremeni rad, pa se tako određuju i plate. Njihove su zarade zato veće tri puta od prosečnih, pa se prekovremeni rad na neki način i podrazumeva.
Rajić dodaje da se produženo radno vreme naročito podrazumeva među preduzetnicima koji, osim svog redovnog posla, često ”utrčavaju” kao zamena za svoje zaposlene.
U Ministarstvu rada i socijalne politike podsećaju da su poslodavci obavezni da plate svaki prebačaj i to tako što se radni sat uvećava za 26 odsto od osnovice.
Zakon kaže da je zaposleni dužan da, na zahtev poslodavca, radi duže samo u ”slučaju više sile” kao što je zemljotres, poplava, suša, požar, kada dođe do iznenadnog povećanja obima posla koji ”ne trpi odlaganje”, poput kvara robe, utovara i istovara, ali i u situacijama kada u određenom roku ne može da se završi posao koji nije planiran.
S druge strane, prema rečima Predraga Peruničića, direktora Inspektorata za rad, kontrola propusta je u velikoj meri otežana zbog nepotpune evidencije poslodavca o prekovremenom radu. Zato je teško utvrditi i da li je isplatio naknadu za rad duži od punog radnog vremena:
- Propusti se javljaju u gotovo svim delatnostima, a najviše u oblasti trgovine i ugostiteljstva. A poslodavcima ide naruku zid ćutanja zaposlenih i njihova nespremnost da prijave prekovremeni rad zbog straha od gubitka posla. Zato su zaposleni, sve dok su u radnom odnosu, krajnje nekooperativni prema inspektorima i neprestano štite poslodavca, a tek ako dobiju otkaz iznose činjenice. Rezultat ovakve komunikacije je takav da je u toku cele prošle godine Inspektorat doneo svega 84 rešenja koja su se odnosila na otklanjanje povreda koje se odnose na radno vreme.