Izvoz naoružanja predstavlja unosan posao za Srbiju i u budućnosti ga se nikako ne treba odreći. Izvoz vojne opreme koji ostvaruje Srbija sasvim je solidan. Kao i zemlje takozvanog istočnog bloka i Srbija je bila pred enigmom da li će vojna industrija preživeti promenjeni politički sistem. Iako je 90-ih godina vojna industrija bila inertna, uspela je da preživi, i da ostvaruje dobre rezultate. Drugim rečima, pokazalo se da Srbija, kada je reč o naoružanju, može da ostvaruje ozbiljan izvoz, tako da je bespredmetno postavljati dilemu da li je našoj zemlji vojna industrija potrebna ili ne. Međutim, treba razviti strategiju kako da se i dalje „ostane u sedlu“ u toj industrijskoj grani. Naime, postavlja se pitanje šta treba raditi kada se prodaju sve preostale rezerve vojne opreme s kojom Srbija raspolaže. Jasno je da će onda morati uslediti proizvodnja modernog oružja i municije. Za to je potrebno pribaviti i modernu tehnologiju što znači da su potrebna i ulaganja u vojnu industriju kako bi se planovi ostvarili. Takođe, treba imati i savremeniji pristup u organizaciji posla a na žalost rukovodioci fabrika oružja u Srbiji su uglavnom ljudi koji razmišljaju na već prevaziđen način. Dakle potrebno je osavremeniti način poslovanja u vojnoj industriji koja po mom mišljenju treba da ostane pod kontrolom države.
Izvoz naoružanja predstavlja unosan posao za Srbiju i u budućnosti ga se nikako ne treba odreći, smatraju sagovornici Danasa.
- Možemo da konstatujemo da je izvoz vojne opreme koji ostvaruje Srbija sasvim solidan. Kao i zemlje takozvanog istočnog bloka i Srbija je bila pred enigmom da li će vojna industrija preživeti promenjeni politički sistem. Iako je 90-ih godina vojna industrija bila inertna, uspela je da preživi, i da ostvaruje dobre rezultate. Drugim rečima, pokazalo se da Srbija, kada je reč o naoružanju, može da ostvaruje ozbiljan izvoz, tako da je bespredmetno postavljati dilemu da li je našoj zemlji vojna industrija potrebna ili ne - kaže za Danas Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Međutim, on kaže da treba razviti strategiju kako da se i dalje „ostane u sedlu“ u toj industrijskoj grani. Naime, nastavlja Radić, postavlja se pitanje šta treba raditi kada se prodaju sve preostale rezerve vojne opreme s kojom Srbija raspolaže.
- Jasno je da će onda morati uslediti proizvodnja modernog oružja i municije. Za to je potrebno pribaviti i modernu tehnologiju što znači da su potrebna i ulaganja u vojnu industriju kako bi se planovi ostvarili. Takođe, treba imati i savremeniji pristup u organizaciji posla a na žalost rukovodioci fabrika oružja u Srbiji su uglavnom ljudi koji razmišljaju na već prevaziđen način. Dakle potrebno je osavremeniti način poslovanja u vojnoj industriji koja po mom mišljenju treba da ostane pod kontrolom države - objašnjava naš sagovornik.
Sa njegovim mišljenjem slaže se i Miroslav Lazanski, vojnopolitički komentator Politike.
- Na godišnjem nivou mi izvezemo oružja i municije u vrednosti od 300 miliona dolara. Taj podatak jasno ukazuje da izvoz vojne industrije u Srbiji beleži trend rasta. Jednostavno, mi imamo i dugu tradiciju proizvodnje vojne opreme a sa druge strane imamo i tržište na koje možemo da plasiramo tu robu. Posedujemo kvalitetne puške, pištolje, municiju, barut, eksplozivne naprave. Tako da se može reći da proizvodi vojne industrije predstavljaju izvozni potencijal Srbije - ističe Lazanski.
Prema podacima iz 2009. godine u Srbiji je izdato 360 dozvola za izvoz naoružanja i vojne opreme u ukupnoj vrednosti od 467 miliona dolara i 172 dozvole za uvoz naoružanja i vojne opreme u vrednosti od 111 miliona dolara. Srbija najviše oružja izvozi u Sjedinjene Američke Države, Irak, Italiju i Belgiju. Te zemlje čine oko 75 odsto ukupnog izvoza oružja koje se proizvodi u našoj zemlji.