Tema - Bosna i Hercegovina

Rezultati privatizacije: Katanci, otkazi i stečajevi

Od početka gotovinskih prodaja državnog kapitala u banjalučkim preduzećima, odnosno od 2000. godine do kraja 2014. godine, privatizovano je ukupno 131 preduzeće, ili 70,81 odsto ukupnog broja banjalučkih preduzeće predviđenih za privatizaciju (185).

Prihod ostvaren prodajom državnog kapitala navedenih banjalučkih preduzeća iznosi 1.371.366.862,90 KM, a u strukturi navedenog prihoda 96,2 odsto potiče od privatizacije 15 strateških preduzeća (1.319.468.961,90 KM), a 3,8 odsto (51.897.901,00 KM) od privatizacije 116 banjalučkih preduzeća od lokalnog značaja.

Prema podacima Odjeljenja za privredu Administrativne službe grada Banjaluka, evidentna je usporena dinamika privatizacije banjalučkih preduzeća. U protekle tri godine u rezultate procesa privatizacije mogu se svrstati samo efekti učešća šest banjalučkih preduzeća čijim je akcijama trgovano na Banjalučkoj berzi.

Pritom je ostvaren prihod od prodaje akcija šest banjalučkih preduzeća u ukupnom iznosu od 2.009.917,51 KM. Počev od 2010. godine, usvojeni planovi privatizacije Investiciono-razvojne banke (IRB) RS, sa stanovišta banjalučkih preduzeća, uglavnom nisu ostvareni, smatraju u Odjeljenu za privredu.

Paketi akcija neprivatizovanih banjalučkih preduzeća periodično se nude na berzi putem aukcija ili redovnog berzanskog trgovanja bez značajnijih rezultata, s obzirom na to da već duži niz godina vlada nezainteresovanost kupaca za kupovinu akcija i pored snižavanja cijena akcija, a takođe je evidentna i nezainteresovanost potencijalnih ulagača da putem ponavljanih licitacija stečajnih dužnika kupe imovinu preduzeća u stečaju.

Pojedina preduzeća su prodavana za nerealno niske iznose novca. Tako je, na primjer, "Vitaminka", čiji je kapital procijenjen na 16,4 miliona KM, prodana za 250.000 KM; kapital "Fruktone" procijenjen je na 5,1 milion KM, a ona je prodana za 25.000 KM; "Mljekarska industrija" vrijedila je 7,2 miliona KM, a prodana je za 500.000 KM. Ništa bolje nije prošao ni "Čajavec - Sistemi upravljanja", čiji je kapital procijenjen na 6,3 miliona KM, a "Čajavec" je prodan za 100.000 KM, dok je "Fabrika duvana" procijenjena na pet miliona KM, a prodana za tri miliona KM manje.

Nekadašnji gigant "Incel" zapošljavao je između 4.500 i 5.000 radnika, u zavisnosti od perioda, a sada, nakon privatizacije, u "Incelu" radi samo 30 radnika. Ponos Banjaluke i cijele Krajine, "Čajavec", zapošljavao je oko 6.000 radnika, a danas, nakon privatizacije, koja je uglavnom završena stečajevima, radi samo "Mega trejd" sa sedam radnika.

Prije privatizacije u "Mljekari" je radilo 200 radnika, a nakon nje ostalo ih je svega 30. Da stvar bude gora, nedugo nakon privatizacije "Mljekara" je u potpunosti propala i danas u njoj ne radi nijedan radnik. U "Fruktoni" je prije privatizacije radilo 220 radnika, a sada ne radi niko. U "Fruktoni" se vodi dugotrajni stečaj u kojem radnici ne mogu da naplate ni zagarantovanih devet minimalnih plata.

Preduzeća koja se uzimaju kao primjer za dobru privatizaciju zapošljavaju znatno manji broj radnika. Tako je, na primjer, "Celex" prije privatizacije zapošljavao 420, a nakon nje 260 radnika. Fabrika obuće "Bosna" zapošljavala je oko 1.300 radnika, a sada "Bema" zapošljava gotovo isti broj radnika, ali je neznatan broj radnika koji su radili u "Bosni".

Uvidom u bazu podataka o privatizaciji, na stranicama IRB RS (pravnog nasljednika Direkcije za privatizaciju), očigledno je da je stečaj preduzeća najčešća sudbina domaćih preduzeća.

Ekonomista Siniša Božić kaže da su rezultati privatizacije očigledni i da se svode na zanemariv finansijski efekat od privatizacije, postojanje brojnih afera u privatizaciji i nakon nje i stečaj kao dominantan način prestanka više stotina privrednih subjekata u čitavoj RS.

"Da li je banjalučka privreda propala? Na osnovu iznesenih podataka, rekao bih da jeste. Banjaluka živi od primanja administrativnih radnika, pomoći dijaspore, kredita i, zašto ne reći, korupcije. Skoro sva strateška preduzeća su završila u stečaju ili primaju direktne dotacije iz budžeta. Slikovito rečeno - nekada je bilo moguće proizvesti i prodati i takve komplikovane sklopove kao što su televizori, dijelovi za automobilsku ili vojnu industriju. Sada se mučimo s proizvodnjom obuće, odjeće i drugih jednostavnih artikala. Izuzetaka ima, ali oni ne mijenjaju opšti izrazito negativni trend", rekao je Božić.

Zajedničke karakteristike privatizacije u svim bivšim jugoslovenskim zemljama, dodaje on, bile su gašenje privrednih djelatnosti privatizovanih preduzeća i preuzimanje privrednih subjekata radi kontrolisanja i eksploatisanja zemljišta na kojem su izgrađeni.

"To se dešavalo najviše u Hrvatskoj, BiH i naročito u Srbiji. Veoma je teško u nekoliko rečenica opisati sve negativne faktore koji su uticali na sistemsko propadanje privrede. Među njima su pogrešno ili neadekvatno činjenje ili nečinjenje državnog aparata, izrazita sistemska korupcija koja je postala pravilo, a ne izuzetak, intertnost građana u zaštiti sopstvenih prava", smatra Božić.

Velka Odžaković, generalni sekretar Saveza sindikata RS, smatra da je privatizacija u RS bila pogubna za radnike, a i privredu koja je nakon privatizacije potpuno ugašena.

"Taj sindrom kriminalne privatizacije nije zaobišao ni Banjaluku. Zapravo tu je najviše i došao do izrašaja, imajući u vidu broj preduzeća i prostor koja su ti poslovni subjekti posjedovali. Mešetari koji su 'kupovali' državni kapital za mizernu cijenu su u stvari to radili s namjerom da dođu do atraktivnih lokacija, a ne da bi ostavili radnike i nastavili proizvodnju", kaže Odžakovićeva.

U svemu tome se, dodaje ona, najnekorektnije ponašala država, koja je svoju imovinu krčmila kao da je Alajbegova slama, a ne generacijski radničkom mukom stvarano i stvoreno bogatstvo.

"Ovako smo osiromašili i državu i radnike i penzionere, uništili perspektivu budućim generacijama, a malobrojni probisvijeti su se obogatili da ni sami nisu svjesni šta ih je snašlo. Samo je pitanje na koje nema odgovora da li je to urađeno namjerno ili iz neznanja", kaže Odžakovićeva.

Negativne posljedice

"Negativne posljedice privatizacije su višestruke - od uništene privrede, narušenog odnosa proizvodnih i radnika koji rade u javnom sektoru, otpuštenih i obespravljenih radnika, koji su postali ničija briga, do opšteg osiromašenja i besperspektivnosti mladih koji ne vide šansu da se mogu bilo gdje zaposliti i dostojanstveno živjeti od svog rada", rekla je Velka Odžaković, generalni sekretar Saveza sindikata RS.

Investicioni fondovi

Investicioni fondovi su, tvrdi ekonomista Siniša Božić, pridobili najveće povjerenje građana u počecima privatizacije. Posredstvom PIF-ova uloženo je u preduzeća 57,11 odsto vaučera, a 26,48 odsto su građani uložili direktno u preduzeća. PIF-ovi su imali značajne kapitalne uloge u privatizovanim preduzećima.

"To znači da su mogli značajno da utiču na poslovnu politiku preduzeća, kroz direktno članstvo u organima upravljanja. Od početaka privatizacije, od oko 1.100 preduzeća, u preko 800 je pokrenut stečaj. PIF-ovi su obećavali početkom privatizacije ulaganja i restrukturiranje privrede. Od toga se ništa nije desilo. Dakle, investicioni fondovi, preciznije društva za upravljanje, snose znatan dio odgovornosti za propadanje privrede RS", tvrdi Božić.