
Obilazak supermarketa u Sloveniji prošle nedelje potvrdio je ono što potrošači u Srbiji često komentarišu – da su cene namirnica i neprehrambene robe tamo, kao i u ostalim evropskim zemljama, značajno niže nego kod nas.
Čak i u istim trgovinskim lancima cene pojedinih artikala su niže za 10 do 20 procenata, dok je asortiman neuporedivo bolji i bogatiji, posebno u kategoriji neprehrambenih artikala. Sve je manje-više pristupačnije, a imaju i veće plate i realno veću kupovnu moć. Ono što se takođe razlikuje u korist Slovenaca je broj akcija i popusta čak i na dnevnom nivou, što omogućava bolju kontrolu kućnog budžeta i planiranje troškova.
Ovih dana, kada se o ukidanju Uredbe o ograničenju marži u Srbiji sve više govori, iz domaćih trgovinskih lanaca se uglavnom čuju najave o poskupljenjima. Uprošćeno, administrativno ograničene marže su ovdašnje trgovce, kako tvrde, dovele u gubitke zbog čega navodno moraju da se vrate na staro.
Zasad nema poskupljenja, osim sporadičnih primedbi kupaca, koji su odmah primetili da su na artiklima, poput upakovanih pekarskih proizvoda i limuna, cene za desetak procenata više nego prošle nedelje. Na pitanje trgovcima šta planiraju, ostali smo bez odgovora, dok su proizvođači bili nešto konkretniji. Kako su rekli, prethodnih dana su mnogi od njih već potpisali anekse ugovora sa ritejlerima i time se ipak vratili na pravila igre pre donošenja uredbe. Oni su u prethodnom periodu isplaćivali veće plate zbog povećanja minimalca i ta sredstva bi, kažu, sada trebalo zaraditi.
Proizvođači sa kojima smo juče razgovarali ističu da, iako su u prethodnih šest meseci imali „uštede” na ime nenaplaćenih of rabata trgovcima, taj novac će ipak morati da im isplate u narednom periodu. Kao posledica ovih faktora, već sada se procenjuje da bi cene u maloprodaji mogle da porastu za tri do pet odsto, ali će za realno prikazivanje novih cena na rafovima biti potreban, kažu, period od najmanje mesec dana.
I u potrošačkim organizacijama navode da još nisu zabeležili pritužbe zbog poskupljenja, ali oni upozoravaju građane da obrate pažnju na cene i kupuju tamo gde su proizvodi najpovoljniji kako bi kontrolisali budžet.
Svi učesnici na tržištu, kako proizvođači, tako i trgovci, sada čekaju usvajanje zakona koji će dati novi okvir poslovanju. Usvajanje zakona se smatra pozitivnim korakom, ali do njegovog stupanja na snagu ostaje neizvesnost kako će se u međuvremenu cene kretati. Iskustva iz drugih evropskih zemalja pokazuju da privremene kontrole cena mogu kratkoročno smanjiti troškove za potrošače, ali da se nakon ukidanja uredbe ili isteka mere cene često vraćaju na prethodni nivo ili nastavljaju da rastu u skladu sa tržišnim uslovima.
Na primer, u Mađarskoj je ograničenje marži na prehrambene proizvode 2025. donelo pad cena za obuhvaćene artikle oko 18-19 odsto, ali nakon prestanka ovih mera cene su se uglavnom vratile na staro. Ovo ukazuje da i u Srbiji, nakon prestanka uredbe, proizvođači i trgovci mogu postepeno prilagoditi cene realnim troškovima i tržišnim uslovima, uključujući troškove sirovina, logistike i radne snage. Usvajanje zakona koji reguliše odnose i zabranjuje sporne trgovačke prakse smatra se pozitivnim korakom, ali dok on ne stupi na snagu, tržište ostaje u stanju neizvesnosti, a potrošači će morati da prate kretanje cena i svoje potrošačke navike prilagođavaju novoj situaciji.
Kako za „Politiku” kaže Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, on očekuje da će trgovci u narednom periodu pokušavati da poprave ekonomski položaj.
– Država može da donese zakone, ali je mnogo teško obezbediti da se oni poštuju. Ne očekujem poseban bunt trgovaca, ali verujem da će državi staviti do znanja da su jaki u ovom trenutku i da mogu da kontrolišu situaciju. Međutim, rekao bih da je u našim rukama i nož i pogača, iako građani to ne razumeju. Mi moramo da se naučimo da bojkotujemo trgovce koji neosnovano podižu cene. To je naše pravo da se borimo. Takve akcije ne moraju da budu organizovane, nego svaki pojedinac treba pedantno da obavlja kupovinu i upoređuje cene i na osnovu toga poklanja poverenje trgovcima koji su najpovoljniji – kaže Savić. On dodaje da nije problem trgovaca što traže mnogo, nego nas koji plaćamo mnogo.
– Većina građana ne razmišlja o ceni i o kvalitetu proizvoda nego kupuje po inerciji, a to nije dobro. Moramo da se disciplinujemo i ne očekujemo stalno da nam neko drugi reši problem. Cene mogu da budu visoke, ukoliko to ne plaćamo, trgovci će morati da ih spuste – kaže naš sagovornik i dodaje da nam nedostaje više domaće hrane i domaćih trgovaca.
Zakon o nepoštenim praksama ide u Skupštinu
Predlog zakona o nepoštenim praksama je juče prošao na sednici Vlade Srbije i biće prosleđen u Skupštinu na usvajanje. Ovaj propis bi trebalo da reguliše odnose dobavljača i trgovaca i uspostavi ravnopravan odnos u lancu snabdevanja.
Trgovačke prakse su podeljene u dve grupe – tzv. crnu listu, listu praksi koje su potpuno zabranjene, i „sivu listu”, koju čine prakse koje su dozvoljene pod određenim uslovima. Kao posebno nepoštena trgovačka praksa izdvojena je komercijalna odmazda, pre svega uklanjanje proizvoda snabdevača iz ponude kupca (izlistavanje), smanjenje naručene količine ili učestalosti porudžbina, obustava ili ograničenje pružanja usluga koje kupac inače pruža snabdevaču u okviru poslovnog odnosa, kao što su usluge marketinga, promocije ili istaknutog izlaganja proizvoda, kao i drugi oblici odmazde.