Tema - Bosna i Hercegovina

Vinarima bi pomogla zabrana uvoza grožđa

Zbog svoje klime mnogi je nazivaju našom Kalifornijom, a vina koja se proizvode od autohtonih sorti grožđa postala su nadaleko poznata i priznata. Svaka kuća u Hercegovini ima svoj vinograd, jagnjetina je ukusnija nego igdje, na njenoj zemlji uspijevaju banane, mandarine, smokve i drugo južno voće. Krave daju mlijeko od kojeg se proizvode čuveni sirevi i domaći kajmak od Ljubuškog do Trebinja.

Ovako bismo mogli unedogled nabrajati sve što je dobro u ovom dijelu BiH. Vjerovatno imajući sve to u vidu i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac početak svog ministarskog mandata iskoristio je za dvodnevnu radnu posjetu Hercegovini gdje je, osim s predstavnicima lokalne samouprave, razgovarao i sa vodećim proizvođačima vina na vinskoj cesti koja se proteže od Ljubuškog do Trebinja.

Regionalni vinski centar

Košarca su ugostili predstavnici bh. vinske reprezentacije vlasnik Podruma Andrija iz Čitluka Miroslav Ćorić i Radovan Vukoje, vlasnik vinarije Vukoje 1982 iz Trebinja. U razgovoru s njima Košarac se uvjerio da su ove dvije vinarije za ponos njihovih vlasnika i cijele BiH, ali i u to da se samo zajedničkim djelovanjem proizvođača vina i kreatora zakona ovo stanje može poboljšati primjenom Zakona o vinu BiH.

Teme razgovara Košarca, Vukoja i Ćorića bile su povod da Dani otkriju šta je dogovoreno i kako će država pomoći da Hercegovina ostane regionalni vinski centar, a vina koja se prave od autohtonih sorti grožđa ostanu svjetski važna i prepoznatljiva.

I baš tako, hercegovačka vina su u rangu najboljih u ovom dijelu Evrope, pa i šire. Traže se na tri kontinenta - Evropi, Aziji i Americi, a da bi potražnja bila još veća, potrebno je djelovati ekonomskom diplomatijom koja će o hercegovačkom vinu pronositi dobar glas po cijelom svijetu. Jer, ko jednom proba žilavku i blatinu, ostaće mu tek dilema koje vino je bolje.

Radovan Vukoje za Dane kaže da je ministar Košarac dobro shvatio probleme s kojima se suočavaju bh. vinari. Gledajući sve domaće vinare, problemi su im slični.

“Percipiranje domaćih vina mora biti mnogo veće, a to iziskuje veće troškove i ulaganja u direktni i indirektni marketing. Međutim, najvažnije je da mi s vinima imamo veliku šansu jer su kvalitetnija od konkurentskih u regionu. Vinarija Vukoje je na dva referentna takmičenja u Beogradu i Zagrebu proglašena najboljom regionalnom vinarijom. Samim tim, ako imamo tako dobar kvalitet, pitanje je zašto ne iskoristiti marketing za proboj na treća tržišta kako bismo postigli još bolji rezultat. Bez obzira na sve, naša vinarija je prisutna na tri kontinenta, ali nam je regionalno tržište i dalje primarno”, rekao nam je Vukoje.

Unatoč ovom uspjehu, država u kojoj se zakoni ne pišu da pomognu, nego da odmognu ili da se ne primjenjuju i našim vinarima je poprilično naporna. Zakon o vinu, kaže Vukoje, treba mijenjati u smislu da se uvede zabrana uvoza grožđa za proizvodnju vina.

“Uvoz grožđa s drugih lokaliteta kvari sliku o domaćem brendu. Hercegovačko vino je brend koji je u posljednjih 15 godina najviše napredovao u našoj cijeloj privredi. Ministra Košarca želim pohvaliti zbog njegove dobre vizije, a ako se ono o čemu smo pričali ispuni, mislim da ćemo imati još bolju saradnju s Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH od kojeg očekujemo maksimalnu podršku”, kaže on.

Vlasnik Podruma Andrija iz Čitluka, koji se također našao na vinskom putu Staše Košarca, za Dane potvrđuje riječi svog kolege Vukoje da je trenutno najveći problem uvoz grožđa u BiH usred berbe.

“S ministrom Košarcem razgovarali smo o zabrani uvoza grožđa iz Sjeverne Makedonije i drugih zemalja tokom berbe i potrebi da se zaštite naši proizvođači. Podrumi Andrija 90 posto proizvodnje zasnivaju na autohtonim sortama Žilavki, Blatini i Andriji, a pored toga vina proizvodimo od sorti Širaz, Vranac, Cabernet... Izvozimo 34 posto naših vina, a ostalo prodajemo u BiH”, kaže Miroslav Ćorić.

Proizvodnjom i plasmanom on je prezadovoljan, ali je, kaže, potrebno održati kvalitet i navikavati domaće kupce da cijene svoje “jer je u nas kultura pijenja vina još na niskom nivou”.

“Prema nekim statistikama, u BiH se po stanovniku pije 4,5 do pet litara vina godišnje, a u razvijenim zemljama i po deset pa čak i 20 puta više. Moramo piti čisto vino, ne miješati ga s vodom i uživati u njemu jer je vino zdravlje i hrana. Kapacitet naše vinarije je do milion litara godišnje, ali i to zavisi od uroda grožđa. Lani smo imali loš urod, ali dobar kvalitet. Od naših kooperanata otkupljujemo po kvaliteti”, kaže Ćorić.

Nedostatak sirovine

Naš prvi sagovornik Radovan Vukoje na pitanje ko i zbog čega uvozi grožđe u BiH, odgovara da su to neki veliki proizvođači koji nemaju svoju primarnu sirovinu.

“Vinarija Vukoje ima svoje grožđe koje proizvodimo na 30 hektara u Zasad Polju i Carskim vinogradima, što nam omogućava da se bavimo proizvodnjom vrhunskog vina u ograničenim serijama. Siguran sam da je to jedini pravilan put na kojem bi trebali biti svi bh. proizvođači vina. Ključ je u vinogradima i kvalitetu grožđa. Na probirljiva svjetska tržišta se ne može izaći bez autentičnosti i kvaliteta. Oni koji uvoze grožđe samo su nam dijelom nelojalna konkurencija, ali oni uglavnom loše čine sami sebi i time gube renome. Naša priča je drugačija i zato smo tu gdje jesmo. Mislim da naš put treba slijediti”, ponosan je Vukoje.

Što se tiče zabrane uvoza grožđa, ova odredba u Zakonu o vinu bi u primjeni trebala biti od sljedeće godine, kada ističe trogodišnji prelazni period koji je ostavljen kako bi proizvođači došli do sirovinske baze ili, kako to vinari kažu, “ušli u stanje vinograda”.

“Najveći problem je što se u posljednje vrijeme malo vinograda sadi, a najveći kapital jedne vinogradarske regije je broj vinograda. U Hercegovini u ovom momentu ima 3.500 hektara zasađenih vinograda. Mi posjedujemo 30 hektara s kojih proizvodimo do 200.000 boca vina godišnje”, kaže Vukoje.

Žilavka, Blatina i Vranac su sorte koje su dobro prepoznate na tržištu.

“Ja sam vrlo zadovoljan poslovanjem vinarije Vukoje i pozicijom u regionu, samo, zbog percepcije domaćih proizvoda bitno je da se ljudi više udružuju i šire pozitivnu sliku o domaćim proizvodima. Pomaže nam u tome Vanjskotrgovinska komora BiH koja doprinosi organizacijom učešća naših vinara na Provineu u Düsseldorfu, jednom od najvećih svjetskih sajmova vina, ali bi i ostale institucije i resorna ministarstva morali dati mnogo veću podršku vinarima kako bi brendirali svoje proizvode u zemlji i inostranstvu”, kaže Vukoje.

Koliko je zapravo bitan konstantan marketing koji bi od BiH u očima prije svega nas samih, a potom i uvijek podozrivih stranaca napravio državu poznatu po nečemu lijepom, vidi se na primjeru vina. Prije dvadesetak godina osmišljena je vinska cesta Hercegovine koja je lijep način da se putnici namjernici informišu da u BiH, osim budalaština, ima i nekog kvaliteta.

Vlasnika porodične vinarije Andrija Miroslava Ćorića smo pitali koliko je vinska cesta Hercegovine pomogla u prodaji i promociji njegovih vina.

Na vinskoj cesti

“Na vinskoj cesti se nalazimo od 1997. Imamo organizovane degustacije vina i obilazak vinarije, naši gosti prisustvuju berbama grožđa. To nije potpuno turistički razvijeno, ali gosti dolaze da vide vinariju, probaju vino, raspitaju se o vinu. Vinske ture organizujemo već nekoliko godina. To još nije na željenom nivou, ali s novim objektom ćemo moći pokazati našu vinsku priču”, kaže on.

Tu su, kaže, banka vina i barik bačve, “ima se tu šta vidjeti, ali ćemo se potruditi da to i medijski pokrijemo kako bi se povećala posjeta”.

“Mi ni u ratu nismo prekinuli izvoz vina u susjedne zemlje. Vino je uvijek išlo na razne načine do drugih zemalja. S plasmanom nemamo problem, ali imamo sa autohtonim sortama poput žilavke i blatine jer ih nema dovoljno. Država nam mora pomoći u davanju površina za sadnju grožđa i kroz sufinansiranje. Kada se jedna loza posadi, ona traje 25 do 30 godina. Važno je saditi vinograde, ali su potrebni i poticaji države. Ovim nastupom ministra Košarca smo zadovoljni i kada bi svi tako napravili po jedan korak, mislim da bi to bila prava prezentacija. Samo da naše ambasade nose naše vino u druge države, bilo bi od velikog značaja za razvoj cjelokupnog vinogradarstva u BiH. U Hercegovini gotovo svaka kuća ima svoje vino i vinograd”, rekao nam je Ćorić.

Na kraju umjesto klasičnog upozorenja novim i starim vinoljupcima, treba imati na umu da kultura ispijanja vina nije floskula. Vino se, kažu naši sagovornici, ne pije na eks kako bi se utažila žeđ. Ono se konzumira s hranom, prevedeno na bh. jezike “s mezom”. Obratite pažnju na temperaturu vina i oblik čaše, ne miješajte ga s vodom. Vino je dar prirode i ne pije se boca dnevno, nego čaša, a ko popije koju više vrijedi i ona: “Vino vam uzme pamet, ali je sutradan vrati.”