
Poletanje i sletanje za većinu putnika predstavljaju tek rutinski početak ili kraj putovanja, ali za pilote to su najzahtevnije faze svakog leta.
Iako je evropski vazdušni saobraćaj među najsigurnijima na svetu, specifična geografija Starog kontinenta sa svojim strmim planinskim vencima, uskim dolinama, nepredvidivim vetrovima i kratkim pistama stvorila je nekoliko aerodroma koji od pilota zahtevaju posebne licence, posebnu obuku i čelične živce.
Za razliku od standardnih aerodroma gde računari i automatski sistemi izvode veći deo posla, na ovim lokacijama piloti su prinuđeni da u potpunosti preuzmu ručne komande, često u surovim vremenskim uslovima.
Madeira - Sletanje na stubove iznad okeana
Aerodrom „Kristijano Ronaldo” na portugalskom ostrvu Madeira decenijama nosi titulu jednog od najizazovnijih na svetu. Smešten između visokih planina i Atlantskog okeana, ovaj aerodrom je poznat po snažnom, promenljivom vetru i takozvanoj „turbulenciji u zavetrini” koju uzrokuje reljef ostrva.
Zbog kratke piste, inženjeri su morali da je produže izgradnjom masivnog mosta na čak 180 armirano-betonskih stubova direktno iznad mora. Prilazak aerodromu zahteva da piloti usmere avion ka planini, a zatim u poslednjem trenutku naprave oštar zaokret da bi se poravnali sa pistom, sve vreme boreći se sa bočnim udarima vetra. Samo kapetani sa specijalnim sertifikatom za Madeiru smeju da upravljaju avionom pri sletanju na ovo ostrvo.
Kurševel - Najkraća pista u Alpima
Smešten u poznatom francuskom skijaškom centru na nadmorskoj visini od preko 2.000 metara, Kurševel ima pistu dugačku svega 537 metara. Ovo je aerodrom koji ne prašta greške: pista ima nagib od čak 18,5 odsto, što pomaže avionima da uspore pri sletanju, ali istovremeno znači da ne postoji mogućnost oddustajanja od sletanja. Kada avion počne spustiti ka pisti, pilot mora da sleti.
Aerodrom je okružen dubokim provalijama i visokim alpskim vrhovima, a gusta magla i snežne vejavice su svakodnevna pojava. Ovde je dozvoljeno sletanje samo manjim avionima i helikopterima, a piloti moraju proći posebnu visinsku obuku.
Inzbruk - Lavirint kroz Alpske useke
Glavni grad Tirola okružen je moćnim alpskim masivima koji stvaraju specifične vazdušne struje. Sletanje u Inzbruk zahteva da avion kruži kroz usku dolinu reke In, okružen stenama visokim i preko 2.500 metara.
Glavni problem za pilote predstavlja takozvani fen, topao, suv vetar koji duva sa planina i stvara snažne struje koje naglo podzižu ili spuštaju letelicu. Zbog ograničenog prostora u dolini, piloti ne mogu brzo da promene pravac, već moraju precizno pratiti zakrivljenu putanju spustišta koristeći isključivo vizuelnu orijentaciju u završnoj fazi.
Gibraltar - Pista koju preseca gradski bulevar
Aerodrom na Gibraltaru je edinstven u svetu po tome što njegovu pistu preseca najprometnija gradska saobraćajnica. Svaki put kada avion poleće ili sleće, saobraćaj za automobile i pešake se obustavlja pomoću rampi i semafora, slično pružnom prelazu.
Pored ove specifičnosti, Gibraltar je poznat po iznenađujućim i jakim bočnim vetrovima koji se formiraju oko čuvene Gibraltarske stene. Ovi vetrovi stvaraju turbulencije nisko iznad same piste, zbog čega su preusmeravanja aviona na alternativne aerodrom u Španiji vrlo česta pojava.
Skijatos - „Evropski Sent Marten”
Aerodrom na grčkom ostrvu Skijatos omiljen je među ljubiteljima avijacije jer pista počinje na svega nekoliko metara od javne plaže i puta. Međutim, ono što je atrakcija za turiste predstavlja ozbiljan test za pilote.
Pista je izuzetno kratka i uska, što znači da avioni moraju da dodirnu tlo što je pre moguće i odmah primene maksimalno kočenje. Pored toga, zbog toplog vazduha i reljefa, poletanja sa Skijatosa često zahtevaju da avioni poleću sa smanjenom količinom goriva kako bi bili dovoljno laki da bezbedno odlepe od zemlje.