Kafa je skupa, a verovatno će biti još skuplja. Cena kafe na globalnom tržištu je već dugo na rekordnim nivoima, sa veoma lošim prognozama.
Globalno tržište kafe prolazi kroz veoma nestabilan period, obeležen kombinacijom klimatskih, ekonomskih i logističkih pritisaka, a očekuje se da će poremećaji u snabdevanju biti najozbiljniji u poslednjih deset godina.
Međunarodna organizacija za kafu (ICO) osnovana je 1963. godine u Londonu, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, zbog ekonomskog značaja kafe. Ona sprovodi Međunarodni sporazum o kafi, koji je ključan za globalnu razvojnu saradnju, a redovno izrađuje i izveštaje, analize i prognoze o proizvodnji i tržištu kafe.
Prema najnovijem izveštaju ICO, cena kafe je u avgustu 2025. godine porasla za 14,6 odsto u odnosu na jul, dostigavši prosečnu cenu od 297,05 centi po funti. Vanusia Nogeira, izvršna direktorka ICO, izjavila je za Rojters da se očekuje da će se globalno snabdevanje kafom stabilizovati za oko tri godine, kada nove plantaže počnu da rađaju, pod uslovom da tržišne okolnosti ostanu stabilne.
„Globalno tržište kafe suočava se sa ozbiljnim poremećajima zbog klimatskih promena i geopolitičkih tenzija. Suše u Brazilu i Vijetnamu smanjile su prinose arabike i robuste, dve najrasprostranjenije i najtraženije vrste kafe, dok američke tarife od 50 odsto na brazilski izvoz dodatno podižu cene“, navodi se u najnovijem izveštaju ICO.
Arabika i robusta
Brazil je najveći svetski proizvođač kafe i pokriva oko 36 odsto globalne proizvodnje, uglavnom arabike, uz rastuću proizvodnju robuste. Sledi Vijetnam sa oko 17 odsto, Etiopija sa 6,5 odsto, Indonezija sa oko 6 odsto i Kolumbija sa oko 5 odsto. Ove zemlje zajedno učestvuju u oko 70 procenata svetske proizvodnje kafe, dok Brazil i Vijetnam dominiraju zbog velikih količina, a Etiopija i Kolumbija imaju ključnu ulogu u premijum segmentu. Ostale značajne zemlje uključuju Honduras, Ugandu i Indiju, ali su njihovi udeli manji.
Neki ljudi vole arabiku zbog njenog bogatog i složenog ukusa, a drugi vole robustu, zbog jačeg i gorčeg ukusa.
Arabika je najstarija i najkvalitetnija vrsta kafe, koja potiče iz Etiopije. Uzgaja se na višim nadmorskim visinama, od 800 do 1200 m, u hladnijoj i vlažnijoj klimi, sa temperaturama između 17 i 25 stepeni Celzijusa.
Arabika ima ravno i izduženo zrno, sa zakrivljenim žljebom u sredini. Ova vrsta kafe ima finije i slađe telo, sa svilenkastim ukusom, većom kiselošću i raznovrsnim aromama, koje mogu da budu voćne, cvetne, čokoladne ili orašaste.
Sadrži manje kofeina od robuste, oko 1,2 do 1,5 odsto. Koristi se, uglavnom, za filter kafu i espreso, a najveći proizvođač je Brazil.
Robusta je mlađa i jeftinija vrsta kafe, koja potiče iz zapadne i centralne Afrike. Uzgaja se na nižim nadmorskim visinama, do 900 metara, u toplijoj i suvljoj klimi, sa temperaturama između 20 i 30 stepeni Celzijusa.
Robusta ima okruglo i ispupčeno zrno, sa ravnim žljebom u sredini. Ima punije telo i zemljani ukus, sa većom gorčinom i manjom kiselošću.
Robusta sadrži više kofeina od arabike, oko 2,2 do 2,7, pa čak i 3,5 odsto. Koristi se uglavnom za espreso mešavine, posebno u italijanskom stilu, kao i za filter kafu. Najveći proizvođač je Vijetnam.
Klimatske promene i troškovi proizvodnje
Nedavni porast cena kafe u velikoj meri je posledica klimatskih promena. Suše i ekstremne temperature u Brazilu i Vijetnamu smanjile su prinose i povećale troškove proizvodnje, dok Indonezija i Uganda trpe posledice poplava koje oštećuju useve i otežavaju berbu.
Dugoročne klimatske promene smanjuju površine pogodne za uzgoj kafe, a bolesti poput lisne rđe dodatno umanjuju prinos za 10–20 odsto u pogođenim regionima.
Brazil se suočava sa najgorom sušom u poslednjih sedamdeset godina, dok Vijetnam trpi smanjenje proizvodnje robuste zbog visokih temperatura i suše. Ove klimatske nepogode, zajedno sa geopolitičkim pritiscima, stvaraju „savršenu oluju“ za globalno tržište.
Troškovi proizvodnje kafe rastu i zbog inflacije i nedostatka radne snage. Berba, posebno arabike, često je ručni proces, a u zemljama poput Brazila i Kolumbije nedostatak sezonskih radnika dovodi do povećanja troškova.
Cene đubriva, pesticida i goriva takođe su porasle, usled globalne inflacije i poremećaja u lancima snabdevanja.
Pored toga, pitanja održivosti sve više opterećuju proizvođače. Uprkos rastu cena kafe, prihodi poljoprivrednika ostaju niski, što dovodi do napuštanja farmi ili prelaska na druge useve kao što su soja i avokado.
Potrošači sve više zahtevaju fer trgovinu i organsku kafu, što dodatno povećava troškove zbog sertifikacije i ekoloških standarda. Erozija i degradacija zemljišta, takođe, utiču na produktivnost plantaža, dok starenje drveća u Kolumbiji i Etiopiji ograničava prinose, jer poljoprivrednici nemaju resurse za ponovnu sadnju.
Cena kafe u kafićima
Klimatske promene i geopolitičke tenzije, zajedno sa lokalnim porezima (PDV i akcize u nekim evropskim zemljama) značajno podižu cenu šoljice kafe u kafićima. U SAD, usled carina Brazilu, kafa je 21 odsto skuplja nego u istom periodu prošle godine.
„Cene će nastaviti da budu na rekordno visokim nivoima, jer globalni deficit kafe traje četvrtu godinu zaredom“, ističe Ana Marija Linares, ekonomistkinja Svetske banke za Latinsku Ameriku.
Svaki poremećaj na globalnom tržištu na kraju utiče na krajnjeg potrošača, ali Međunarodna organizacija za kafu ne očekuje pad prodaje.
Svetski potrošači dnevno konzumiraju oko 2,25 milijardi šoljica kafe, a očekuje se da će potrošnja ostati stabilna i sledeće godine. Prosečna cena šoljice kafe, međutim, biće između 4 i 7 odsto veća nego ove godine.
Prema prognozama Svetske banke, cene arabike će u 2025. godini porasti za više od 50 procenata u odnosu na prethodnu godinu, dok se očekuje da će se u 2026. godini blago smanjiti za oko 15 odsto, ukoliko proizvodnja bude stabilna.