Trgovinski lanci – kanali za izvoz

Bez autora
Apr 29 2013

Saradnja sa velikim trgovinskim lancima može da bude dobra prilika za male proizvođače da svoje proizvode plasiraju i na druga, pre svega, regionalna tržišta. Najveći trgovinski lanci u Srbiji (koji su u stranom vlasništvu) artikle pod svojom robnom markom, koji se prave u našoj zemlji, plasiraju i na druga tržišta na kojima posluju. Uglavnom je reč o izvozu u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku i druge zemlje regiona, ali i u Ukrajinu i Moldaviju. „Metroo”, koji u Srbiji posluje kao veleprodaja, sarađuje sa 119 naših firmi na proizvodnji svojih privatnih robnih marki. Ove kompanije imaju mogućnost da te proizvode izvoze u 29 zemalja na tri kontinenta na kojima kompanija „Metro keš end keri” posluje. Trenutno se proizvodi iz Srbije izvoze u Austriju, Hrvatsku, Mađarsku, Rumuniju, Češku, Slovačku, Ukrajinu i Moldaviju. Izvoze se gotovo sve vrste proizvoda, od zimnice, konzerviranog povrća, slatkiša, grickalica, sredstava za higijenu, tekstilnih proizvoda.

Trgovinski lanci – kanali za izvozSaradnja sa velikim trgovinskim lancima može da bude dobra prilika za male proizvođače da svoje proizvode plasiraju i na druga, pre svega, regionalna tržišta.

Najveći trgovinski lanci u Srbiji (koji su u stranom vlasništvu) artikle pod svojom robnom markom, koji se prave u našoj zemlji, plasiraju i na druga tržišta na kojima posluju. Uglavnom je reč o izvozu u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku i druge zemlje regiona, ali i u Ukrajinu i Moldaviju.

Kako su nam rekli u „Metrou”, koji u Srbiji posluje kao veleprodaja, sarađuju sa 119 naših firmi na proizvodnji svojih privatnih robnih marki.

– Ove kompanije imaju mogućnost da te proizvode izvoze u 29 zemalja na tri kontinenta na kojima kompanija „Metro keš end keri” posluje. Trenutno se proizvodi iz Srbije izvoze u Austriju, Hrvatsku, Mađarsku, Rumuniju, Češku, Slovačku, Ukrajinu i Moldaviju. Izvoze se gotovo sve vrste proizvoda, od zimnice, konzerviranog povrća, slatkiša, grickalica, sredstava za higijenu, tekstilnih proizvoda. Primera radi, u „Metro” u Moldaviji 24 srpska proizvođača izvoze više od 230 artikala proizvedenih u Srbiji, a do sada je izvezeno 252,3 tone proizvoda – objasnila je Jelena Popović, rukovodilac korporativnih komunikacija u „Metrou”.

U „Delezu” su nam objasnili da se najveće količine naših proizvoda njihovim izvoznim kanalima plasiraju u susedne Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru i to pod imenom neke od njihovih privatnih robnih marki.

– Projekat izvoza dela asortimana, prvenstveno privatne robne marke je u toku. Prve isporuke zamrznutog voća i čokolada su stigle u Rumuniju i Grčku. Iako su sa stanovišta prometa ove količine male, one su značajne sa aspekta testiranja reakcija tržišta. Imamo i promociju grčkih proizvoda u našim objektima, a plan nam je da u narednom periodu organizujemo sličnu akciju u Grčkoj. Ona će osim izvoza srpskih proizvoda u ovu zemlju obuhvatiti i marketinšku podršku celoj akciji. Takođe, nadamo se da će visokokvalitetni tradicionalni proizvodi koje proizvodimo u okviru nove robne marke „od naše zemlje” naći put i do tržišta Evropske unije – kaže Martina Petrović, pi-ar „Deleza” za Srbiju, Bosnu i Crnu Goru.

I u „Merkatoru” navode da na tržištima na kojima posluju u jugoistočnoj Evropi prodaju i proizvode iz Srbije.

– U našim objektima u regionu nalaze se proizvodi srpskih proizvođača iz kategorija prehrane, konditorskih i delikatesnih proizvoda, ali i proizvođači kolača, čajeva, napitaka i gaziranih osvežavajućih pića, artikala za zimnicu, kao i proizvodi neprehrane i sredstava za higijenu – rekli su u „Merkatoru”.

Što se tiče porekla robe u supermarketima u Srbiji, najčešći odnos je 70 prema 30 odsto u korist domaćih proizvoda. „Delez” je donekle izmenio ponudu nekadašnjeg „Delta maksija” uvrstivši i pojedine nove, uvozne proizvode, dok u veleprodaji „Metro keš end keri” navode da je u njihovim distributivnim centrima do 90 odsto svih prehrambenih i 80 odsto neprehrambenih proizvoda domaće proizvodnje. Generalno, naših proizvođačanajviše ima u prehrani, dok je većina uvoznih proizvoda iz kategorija tehnike, kozmetike, kućne hemije i južnog voća.

Veoma je bitno istaći i da je odnos domaćih i uvoznih proizvoda posledica poslovne politike svakog trgovinskog lanca, jer ne postoji, niti bi trebalo da ima propis koji to reguliše. Osim toga, treba imati na umu i primere Hrvatske i Mađarske koje su pre nekoliko godina probale da povedu nacionalne kampanje koje bi podržale kupovinu domaćih proizvoda, pa su bile opomenute iz Brisela da to ne čine zbog diskriminacije. Ali, isto tako je važno reći da niko ne brani udruženjima proizvođača i nevladinim organizacijamada prave slične kampanje. Tako je pod motom „birajmo domaće” organizacija „Moja Srbija” probala da motiviše što više građana da kupuju robu proizvedenu u Srbiji,

– Kada damo 100 dinara za naš proizvod često i do 95 dinara ostaje u zemlji i odlazi na troškove proizvodnje, plate radnika, investicije i izdvajanja za prosvetu, zdravstvo, penzije i bezbednost, a samo pet dinara putem profita u džepove vlasnika firme – objasnili su u „Mojoj Srbiji”.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik