Građevina koju godišnje poseti milion turista

Bez autora
Apr 13 2016

Art nuvo je stilski pravac u umetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam, a ovakve znamenitosti u Barseloni su među najpopularnijima, koje godišnje poseti oko milion turista. Ali nije uvek bilo tako.Gaudijeva Casa Mila iz sedamdesetih godina izgledala je tužno i vijugavo, a fasada joj je bila obrušena. To je stambena zgrada u Barseloni koja gleda u ulicu Passeig de Gràcia i jedno je od ključnih dela Antonija Gaudíja. Zgrada je podizana od 1905. do 1910. godine, kada je i dobila naziv "La Pedrera", što na katalonskom znači "kamenolom", zbog svoje nepravilne kamene fasade koja izgleda kao prirodna kamena litica.

Građevina koju godišnje poseti milion turistaArt nuvo (nova umetnost) je stilski pravac u umetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam, a ovakve znamenitosti u Barseloni su među najpopularnijima, koje godišnje poseti oko milion turista. Ali nije uvek bilo tako.

Gaudijeva Casa Mila (La Pedrera) 1sedamdesetih godina izgledala je tužno i vijugavo, a fasada joj je bila obrušena. To je stambena zgrada u Barseloni koja gleda u ulicu Passeig de Gràcia i jedno je od ključnih dela Antonija Gaudíja.

Zgrada je podizana od 1905. do 1910. godine, kada je i dobila naziv "La Pedrera", što na katalonskom znači "kamenolom", zbog svoje nepravilne kamene fasade koja izgleda kao prirodna kamena litica.

Ova zgrada je najpotpunije Gaudijevo delo i vrhunac je njegovog koncepta prirodne arhitekture. Ona predstavlja kamenu planinu napravljenu ljudskom rukom s brojnim nepravilnim prozorima koji izgledaju kao otvori pećina i balkonima od kojih svaki ima jedinstvenu ogradu od kovanog gvožđa.

Danas osam od deset posetilaca dolazi u Barselonu zbog njene arhitekture, uglavnom Gaudijeve. Procenjuje se da oko 500 ljudi dnevno provede više od pola sata u ovakvom remek-delu.

"Ova kuća je postala jedinstven Gaudijev arhitektonski jezik i razvoj secesije u Barseloni", rekla je Marta Antuñano, arhitekta iz Barselone.

Gaudí je na krovu zgrade ostvario potpunu umetničku slobodu mašte u oblikovanju terase s vrtovima oko velikog dvorišta koje je ispunjeno zakrabuljenim mističnim čudovištima (unikatni dimnjaci). U ovom apstraktnom ambijentu Gaudí je ostvario sve odlike nadrealizma, koji će se kao umetnički pravac pojaviti tek dvadesetak godina kasnije.

Godine 2002. još nekoliko Gaudíjevih građevina postalo je vlasništvo privatnika, a Gradsko veće Barselone je ohrabrilo vlasnike da ih otvore, što je izazvalo masovni skok u popularnosti arhitekture. Kao rezultat toga, Casa Batlló je potpuno otvorena za javnost od 2004. godine i ponovo joj je vraćen očaravajući identitet originalnih peščanih krečnjaka na fasadi.

Kao student Regionalne škole arhitekture u Barseloni, Gaudí je proveo sate u školskoj biblioteci, a usvajajući znanje, kasnije je bio spreman da napravi kupole, stubove i minarete u Egiptu, Maroku i Indiji. Vodopad i fontane u vrtu kuće su zamišljeni kao letnja rezidencija, gde gosti mogu da pobegnu od gradske toplote i budu "prebačeni" u neki drugi svet.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik