
Jakarta se suočava s jednim od najvećih urbanih izazova na svijetu. Pojedini dijelovi glavnog grada Indonezije tonu i do 25 centimetara godišnje, dok se oko 40 posto grada već nalazi ispod nivoa mora.
Zbog toga je država odlučila izgraditi novu prijestolnicu na ostrvu Borneo, oko hiljadu kilometara od sadašnjeg administrativnog središta.
Na području Jakarte i njene šire okolice živi više od 30 miliona stanovnika. Grad je izgrađen na močvarnom tlu uz Java Sea, a kroz njega protiče 13 rijeka. Posljedice slijeganja tla posebno su izražene u sjevernim dijelovima grada, gdje se zgrade vidljivo naginju, ceste pucaju i deformiraju se, dok dio stanovništva danas živi i četiri metra ispod nivoa mora.
Crpljenje podzemnih voda glavni je uzrok
Iako bi se moglo pretpostaviti da je rast nivoa mora glavni razlog tonjenja, podaci pokazuju da to nije slučaj. More raste tri do četiri milimetra godišnje, dok se tlo spušta desetinama puta brže.
Ključni problem predstavlja dugogodišnje crpljenje podzemnih voda. Budući da gradski vodovod ne dopire do velikog broja stanovnika, građani i kompanije koriste vlastite bunare. Nakon ispumpavanja vode dolazi do sabijanja slojeva gline i pijeska ispod grada, što uzrokuje slijeganje tla. U pojedinim četvrtima ono je od sedamdesetih godina prošlog stoljeća dostiglo čak četiri metra.
Nova prijestolnica neće riješiti sve probleme
Tadašnji predsjednik Joko Widodo još je 2019. godine objavio odluku o preseljenju prijestolnice. Novi administrativni centar, Nusantara, gradi se u pokrajini East Kalimantan na ostrvu Borneo, oko hiljadu kilometara od Jakarte.
Vrijednost projekta procijenjena je na više od 30 milijardi dolara. Gradnja je počela 2022. godine, prva faza trebala bi biti završena do 2045, a preseljenje prijestolnice zvanično je obilježeno 17. augusta 2024. godine, na Dan nezavisnosti Indonezije.
Međutim, preseljenje državnih institucija ne znači i preseljenje stanovništva. Jakarta će i dalje ostati privredno središte zemlje u kojem živi više desetina miliona ljudi.
Geolog Heri Andreas s Tehnološkog instituta u Bandungu upozorio je da ni izgradnja morskog zida ne može predstavljati trajno rješenje. Prema njegovim riječima, takva zaštita je neizbježna, ali će s vremenom i sama tonuti, zbog čega bi se poplave ponovo mogle vraćati.
Prema ocjenama stručnjaka, trajno rješenje bilo bi osigurati pouzdano snabdijevanje stanovništva vodom iz vodovodne mreže kako bi prestala potreba za crpljenjem podzemnih voda. U suprotnom, procjene pokazuju da bi prije 2050. godine čak četvrtina Jakarte mogla biti pod vodom.