Ako ste sujeverni, 2017. godinu u svom kalendaru slobodno možete da označite kao kriznu. Američka agencija „Blumberg” nedavno je svoje čitaoce podsetila da su sve velike svetske krize počinjale u godini koja se završava brojem „sedam”.Još je sveže sećanje na Veliku depresiju koja je počela 2007. godine. „Blumberg”, takođe, podseća da je istočnoazijska kriza počela 1997. godine na Tajlandu i potom se u svojim raznim oblicima širi po svetu tokom sledećih dvanaest meseci.
Ako ste sujeverni, 2017. godinu u svom kalendaru slobodno možete da označite kao kriznu. Američka agencija „Blumberg” nedavno je svoje čitaoce podsetila da su sve velike svetske krize počinjale u godini koja se završava brojem „sedam”.
Još je sveže sećanje na Veliku depresiju koja je počela 2007. godine. „Blumberg”, takođe, podseća da je istočnoazijska kriza počela 1997. godine na Tajlandu i potom se u svojim raznim oblicima širi po svetu tokom sledećih dvanaest meseci.
Najveći šok u istoriji Volstrita dogodio se 1987. godine, kada se dogodio čuveni „crni ponedeljak”. Bilo je to 19. oktobra 1987. godine, kada su berze širom sveta doživele slom. Krah je počeo u Hongkongu, raširio se zapadno, prateći vremenske zone do Evrope, stižući do Sjedinjenih Američkih Država. Indeks Dau Džons pao je za 22,6 odsto. Do kraja oktobra, berze u Hongkongu su pale 45,8, Australiji 41,8, Španiji 31, Ujedinjenom Kraljevstvu 26,4, a Novozelandska berza je bila posebno teško pogođena – padajući oko 60 odsto.
Šalu na stranu, Izveštaj Međunarodnog monetarnog fonda o globalnim ekonomskim perspektivama za 2017. godinu nije toliko alarmantan, kao što bi sujeverni mogli da pomisle. Ali, u njemu su i te kako navedeni brojni rizici za stabilnost svetske privrede. Kao najveće izazove za ekonomiju MMF vidi političku klimu, slabe finansijske institucije (pretežno banke) na razvijenim tržištima i to što su mnoge kompanije prezadužene, kada je o tržištima u razvoju reč.
Spoljnih rizika je, čini se, i te kako svestan ministar finansija Dušan Vujović. U Fiskalnoj strategiji kao izazove navodi i geopolitičke tenzije, kao i brzinu i ishod pregovora između Evropske unije i Velike Britanije. „Oporavak srpske ekonomije u velikoj meri zavisiće od brzine oporavka evrozone i regiona. I po tom osnovu povećanja inostrane tražnje i priliva stranog kapitala, kretanja inostranih kamatnih stopa, kretanja cena hrane, naftnih derivata i rude gvožđa na međunarodnom tržištu”, napisao je Vujović u Fiskalnoj strategiji.
Jedan od rizika za privredni rast odnosi se i na usporavanje rasta zemalja u usponu, pre svega Kine. I ako dogodine Fed poveća kamatne stope, to bi opet moglo da dovede do smanjenog priliva kapitala u zemlje u razvoju, što bi u slučaju Srbije pojačalo pritiske na slabljenje dinara.
A što se unutrašnjih okolnosti tiče, oni koji se bave ekonomskim prognozama predviđaju nam solidnu godinu. MMF procenjuje da će rast privredne aktivnosti biti 2,7 odsto, ministar finansija Dušan Vujović budžet je skrojio na proceni da će ekonomija porasti za tri odsto, dok premijer Aleksandar Vučić očekuje rast od 3,5 do četiri odsto. Što znači da će građani i privreda Srbije dogodine proizvesti dodatnih 1,1 do 1,4 milijarde evra.
Šta, osim rizika koji dolaze iz svetske ekonomije, može da nam pomrsi račune? Pre svega, veliki rizik su preduzeća u državnom vlasništvu, naročito ona koja beleže gubitke, koje subvencionišu građani Srbije i čije dugove preuzimaju poreski obveznici.
Na to upozorava i MMF, koji takođe ističe da reforme javnog sektora moraju da se ubrzaju. Posebno se kasni sa reformama obrazovnog sistema, ocenili su.
„Potrebne su odlučne aktivnosti” da bi javna komunalna i druga državna preduzeća prestala da predstavljaju opterećenje po javne resurse.
„U tom kontekstu program će zahtevati izradu jasnih planova za trajno rešenje ili restrukturiranje RTB Bora, Resavice, Petrohemije, Azotare i MSK. Veoma je bitno da prestane praksa finansiranja slabih javnih subjekata i preduzeća putem dugovanja prema Srbijagasu i EPS-u”, upozorio je MMF.