Poljoprivreda - Bosna i Hercegovina

Mlliječni vrh ledenog brijega

Problem na koji mljekri ukazaju ovih dana radikalnim sredstvom borbe za svoja prava - blokadom graničnih prijelaza, vidljiv je u svakoj trgovini.

Dovoljno je da pogledate kako tvrde sirevi iili mlijeko iz Evopske unije tržni centri nude po 40 do 50 posto nižoj cijeni.

Poplava jeftinih evropskih proizvoda jeste ozbiljan problem za bh. mljekarstvo iako ga vlast pokušava prenebregnuti, odnosno minimalizirati, ali treba priznati da je to samo vrh ledenog brijega stanja u ovoj oblasti.

Našoj mljekarskoj industriji kola su krenula nizbrdo od kada je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, a mi smo bez dozvole evropskog nadležnog tijela iz Dablina koje odobrava uvoz u EU, ostali bez najvažnijeg izvoznog tržišta.
Od tada u BiH se gomilaju viškovi mlijeka koje se, uprkos povećanju izvoza na druga tržišta u regiji, nema gdje plasirati.

Najveći problem mljekarstva doista jeste izvoz, kako to navode i u MInistarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, a novonastala situacija sa dodatno subvencioniranim mlijekom i mliječnim evropskim proizvodima samo je kap koja je prelila čaša.

Statistika još uvijek ne bilježi povećani uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, ali u budućim mjesecima sigurno hoće jer cjenovno konkurentni proizvodi iz EU idu u trgovinama kod osiromašenih bh. građana “kao halva”.

Ako je Evropska unija imala pravo da zaštiti svoje proizvođače tako što će ih dodatno podržati u nastupu na trećim tržištima nakon što je Rusija zbog spora oko Ukrajine uvela sankcije, sasvim prirodnim se čini da i naša država nađe modus da zašiti domaće proizvođače.

No, nažalost u praksi to ne ide lako.

Evropska unija, koja se pomalo neokolonijalistički odnosi kada su u pitanju trgovinski odnosi sa BiH, posebno imajući u vidu insistiranje na tzv. tradicionalnoj trgovini sa Hrvatskom, produkuje strah kod bh. predstavnika vlasti da ćemo kod Brisela sasvim zabrljati ukoliko bi posegnuli za nekom mjerom zašitite svojih proizvođača, poput povećanja prelevmana.

Vidljivo je to iz izjave ministra trgovine i ekonomskih odnosa BiH Borisa Tučića kako nikako ne bi bilo zgodno otvarati trgovinski rat sa Evropskom unijom.

No, čini se da upravo treba stvari zaoštriti da bi se iz svega izvuklo što više sa domaće proizvođače.

Nažalost, nezavidna situacija u kojoj se nalazi 20.000 ljudi koji živi od proizvodnje mlijeka te ogromni viškovi koji se nemaju gdje plasirati traže hitnu reakciju.

Ukoliko vlasti toliko godina nisu bile u stanju da omoguće domaćim proizvođačima da nesmetano izvoze u Hrvatsku, odnosno na tržište EU, onda imaju obavezu da im pomognu da prevaziđu novonastalu situaciju.

Mada je nezadovoljstvo mljekara kanalisano prema Evropi i evropskim proizvodima, treba jasno reći da je domaća vlast glavni krivac zašto se oni sada nalaze u tako teškoj situaciji.

Mljekarstvo je poljoprivredna grana koja se u BiH najviše potiče i gdje ostvarujemo najbolju pokrivenost uvoza izvozom - oko 50%, i stoga postoji velika odgovornost da se farme i industrijski prerađivači zaštite od kataklizme.

Mljekari su svjesni da im samo radikalni način borbe može pomoći te to treba biti poruka i bh. vlastima ali i Evropi da je situacija alarmantna.

Treba znati da BiH nije uvodila sankcije Rusiji niti učestvuje u konfliktu oko Ukrajine zbog kojeg trpi kao kolateralna šteta.

Stoga vlasti trebaju stupiti u pregovore sa evropskim partnerima da se što prije nađe rješenje za izvoz domaćih proizvoda u Evropsku uniju, jer je to najbolji način da se sadašnja teška situacija za mljekare riješi.

Insistiranje na nekoj vrsti reciprociteta, koju predlažu iz Vanjskotrgovinske komore BiH, puta je za rješenje krize.

Ali vlasti naravno trebaju pomoći da se otvore i ovih dana često pominjani novi izvozni koridori (ka Turskoj i Rusiji prvenstveno) i nova tržišta za bh. proizvode koji su brendirani i imaju neosporan kvalitet.