Prema nekim pokazateljima, Srbija je blizu granice za ulazak među zemlje visokog dohotka, a istovremeno daleko od standarda tih zemalja.
Dragan Đuričin, profesor Ekonomskog fakulteta, redovni član Svetske akademije umetnosti i nauke, ističe za RTS da Srbiju u zamku srednjeg rasta vuče slaba inercija rasta, uslovljena niskim nivoom bruto domaćeg proizvoda, ali da je isti faktori vuku i ka rastu. Ta stopa bi, kaže, trebalo da bude minimalno nešto preko četiri odsto, a bilo bi optimalno ako bi rast dostigao famoznu stopu od sedam odsto.
U optimističnom scenariju, Srbija bi u sledećoj deceniji mogla da pređe magičnu granicu od 14.005 dolara bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika i time tehnički postane zemlja visokog dohotka, poručili su iz Svetske banke. Međutim, čak i tada teško da bi se ona mogla smatrati državom visokog dohotka u punom smislu. To je pre skoro četiri meseca izjavio glavni ekonomista za region Evrope i centralne Azije u Svetskoj banci Ivailo Izvorski.
U tom trenutku su procene te organizacije bile da će privreda Srbije rasti ove godine 3,5 odsto. Sada su neke od procena da će biti i ispod tri odsto. Šta Srbiju vuče u zamku srednjeg dohotka, da li je potrebna promena modela privrednog rasta i šta su uslovi za veći rast?
Profesor Dragan Đuričin i član Savetodavnog komiteta Uneska ukazuje da Srbiju u zamku srednjeg rasta vuče slaba inercija rasta, uslovljena niskim nivoom bruto domaćeg proizvoda, ali da je sigurno i ka rastu vuče gotovo isti faktor koji, kako kaže, može iz "hendikepa da pretvori u prednost". To znači da se mogu ostvarivati jače stope rasta sa nižeg nivoa dohotka.
Pojašnjava da je, da bi se obe stvari izbalansirale, neophodan rast po održivoj stopi, koja je dovoljno atraktivna da poveća potrošački sentiment i očekivanja investitora.
Kako dostići famoznu stopu rasta
"Investicije i potrošnja su zapravo dugoročne i kratkoročne potrošnje. S obzirom na to da imamo kašnjenja koja su uslovljena geopolitičkim razlozima, pre svega, ali i nesnalaženjima u periodima tranzicije na različite načine, ta stopa bi trebalo da bude minimalno nešto preko četiri odsto. A bilo bi optimalno ako bi ta stopa bila sedam odsto. Pri tome, Srbija i kao deo bivše Jugoslavije i kao deo sužene Jugoslavije i kao sui generis država nikada nije imala tu stopu. Upravo to. Dakle, sedam procenata rasta – to je famozna stopa", naglašava Đuričin.
Posebno ističe da je Kina sa milijardu i 400 miliona ljudi ostvarivala nekoliko godina dvocifrene stope rasta. Sa 260 dolara po glavi stanovnika 1960. godine, kad je Srbija imala 2.000 dolara po glavi stanovnika i bila prosek bivše Jugoslavije, danas ima 13-14.000 dolara.
Dodaje da je Srbija odavno prepoznala značaj realne ekonomije u održavanju stope rasta i energizovanju rasta.
Smatra da svaka zemlja koja želi da ide agresivnije u rast, da bi ostvarila takozvani efekt dostizanja razvijenih zemalja, a u toj situaciji je i Srbija, mora da koristi više koloseka.
Dekarbonizacija, porodično srebro, cena suverenog duga
"Strane direktne investicije, mi smo imali odlično iskustvo sa njima, doduše one imaju jedan negativan efekat, to je uticaj na izvoznike, morate da insistirate na stabilnom deviznom kursu, koji je najverovatnije nerealan. Međutim, neto efekat te mere je pozitivan za državu. Morate koristiti ono što je davalo rezultate i morate pronalaziti nove izvore rasta. Po meni, za Srbiju je ogroman izvor rasta energetika", ocenjuje Đuričin.
Napominje da je u Evropi veliki trend dekarbonizacije, odnosno zamene proizvodnje energije. Taj rast, te investicije se finansiraju od strane Evrope preko karbonskih taksa i preko raznih instrumenata koji daju supstituciju troškova ako investirate u održive izvore. Tako da se dolazi do relativno jeftinih, u nekim slučajevima čak i besplatnih izvora finansiranja, što je formula uspeha.
"S investicijama u energetiku vi ćete pojačati i nešto što danas predstavlja 'porodično srebro' srpske ekonomije, a to je sektor informacionih i komunikacionih tehnologija. Jer, bez dovoljno energije vi nemate razvoj u sektoru informacionih i komunikacionih tehnologija, a to je u ovom trenutku glavni izvozni sektor Srbije", ističe profesor.
Kritični faktori uspeha u monetarnoj sferi su stabilnost kursa, veličina deviznih rezervi je skoro 30 milijardi evra, plus rezerve u zlatu, skoro 51 tona.
"Druga stvar, to je nešto što se zove cena suverenog duga. Znači, svaka država emituje hartije od vrednosti. Neki to danas zovu papiri posebne namene. Ako je cena duga na nivou prosečne cene kapitala u državi, to znači da je eksterni dug je al pari sa internim dugom i to je jako, jako dobro. Tako da je i cena suverenog duga nešto što je jako, jako važno", zaključuje Đuričin.